Znanje

Od prekursora do inzulina: što određuje put ekspresije

Inzulin se ne eksprimira izravno kao gotova dvolančana molekula. Eksprimira se kao prekursor, a sve što slijedi nizvodno — kako se materijal zahvaća, koliko je enzimskih koraka potrebno, koje se nečistoće pojavljuju pri ispitivanju za puštanje serije — proizlazi iz toga koji su prekursor i koji domaćin odabrani na početku.

U objavljenim radovima prevladavaju dva proizvodna puta: ekspresija u bakteriji Escherichia coli , gdje se prekursor nakuplja unutar stanice u obliku netopljivih inkluzijskih tjelešaca, i sekretorna ekspresija u kvascu Pichia pastoris (syn. Komagataella pastoris ), gdje se prekursor inzulina izlučuje u hranjivi medij [5][2].

Bakterijski put: fuzijski protein, inkluzijska tjelešca, konverzija

Proinzulin je međuprodukt između preproinzulina, početnog produkta ribosomske translacije, i samog inzulina [5]. Da bi se učinkovito proizvodio u bakterijama, mora se izraditi kao fuzijski protein produžen na N-kraju, koji se zatim tijekom pročišćavanja mora prevesti u autentični proinzulin [5]. Taj korak konverzije nije izboran — on je strukturna posljedica strategije ekspresije.

Proinzulin tijekom bakterijske ekspresije tvori inkluzijska tjelešca [5]. To se može iskoristiti kao korak zahvaćanja: guste netopljive čestice lako je odvojiti od većine topljivog staničnog sadržaja. No konvencionalno pripremljena inkluzijska tjelešca sadrže znatne količine neproteinskih onečišćenja koja ometaju naknadno kromatografsko pročišćavanje [5]. Jedna objavljena metoda to je riješila izmjenom uvjeta pripreme inkluzijskih tjelešaca tako da se ometajuća onečišćenja isključe, a fuzijski protein proinzulina zadrži uz visok prinos [5].

Vrijedi imenovati još dva problema bakterijskog puta jer se ponavljaju u razvoju procesa. Molekule proinzulina unutar inkluzijskih tjelešaca nepravilno su smotane i vjerojatno međusobno umrežene, što otežava kvantifikaciju stvarno eksprimirane količine proinzulina [5]. Objavljeni odgovor bio je proceduralan, a ne analitički: nakon svakog važnog koraka uzeti alikvote i usporediti količinu polipeptida srodnog proinzulinu s količinom prisutnom prije tog koraka [5]. Završno pročišćavanje u tom je radu koristilo matricu obrnutih faza na bazi silikagela umjesto matrice na bazi polistiren-divinilbenzena [5].

Uklanjanje cijepanja već pri projektiranju procesa

Jedan smjer istraživanja izravno se obračunao s enzimskim koracima. Studija iz 2025. konstruirala je novi mini-proinzulin skraćivanjem C-peptida i uvođenjem određenih zamjena aminokiselinskih ostataka, s navedenim ciljem uklanjanja potrebe za enzimskim cijepanjem [8]. Proizvodnja je potom optimirana kombiniranjem mikrorazmjernog uzgoja visoke propusnosti u mikrobioreaktoru i statističkog modeliranja metodologijom odzivnih površina [8].

Razvoj medija slijedio je dvostupanjski statistički plan: ključne sastavnice medija probrane su Plackett–Burmanovim planom, a zatim profinjene središnjim kompozitnim planom, koji je glicerol prepoznao kao najutjecajniji čimbenik za prinos [8]. Od četiri statistički izvedene formulacije, ona označena kao Scenarij III dala je najvišu produktivnost u mikrorazmjeru, 13,00 g/L, i zadržala se pri povećanju mjerila na bioreaktor od 3 L s 11,5 g/L [8]. Autori optimirani medij opisuju kao uravnoteženje izvora ugljika i dušika radi održavanja vitalnosti stanica i ekspresije proteina [8] te radni tijek predstavljaju kao model za razvoj ekspresijskih sustava za druge složene rekombinantne proteine u E. coli [8].

Prenosiva poruka za procesnog inženjera jest mala razlika između mikrorazmjernog predviđanja i rezultata u bioreaktoru zabilježena u toj studiji [8] — probir u mikrorazmjeru koristan je samo ako poredak koji daje preživi povećanje mjerila.

Kvaščev put: sekrecija, signalna sekvencija i soj domaćina

Pichia pastoris popularan je kvasac za sekretornu proizvodnju proteina i utvrđen domaćin za sekretornu proizvodnju prekursora inzulina [2]. Sekrecija nije automatska: proteini s nezgodnim svojstvima smatanja ili proteini proizvedeni pretjeranim brzinama mogu se zadržati u endoplazmatskom retikulumu, pokrećući odgovor na nesmotane proteine (UPR) i indukciju razgradnje povezane s endoplazmatskim retikulumom (ERAD) [2].

Način na koji se prekursor usmjerava izvan stanice ima značaj. Usporedba klonova koji koriste cjelovitu naspram skraćene sekretorne signalne sekvencije α-faktora pokazala je da je klon sa skraćenim signalom (CL4) eksprimirao prekursor inzulina na značajno višoj razini nego klon s cjelovitim signalom (HF7) u oba ispitana medija [6]. Zabilježena razlika bila je 8,97 puta viša u puferiranom kompleksnom mediju s metanolom i 1,17 puta viša u bazalnom solnom mediju s metanolom [6]. Autori zaključuju da je brisanje dijelova sekretorne signalne sekvencije znatno poboljšalo učinkovitost ekspresije [6].

Što profil pothranjivanja čini domaćinu

Dvije studije o kontroliranim kulturama s pothranjivanjem opisuju staničnu fiziologiju iza brojki. Stanice su najprije uzgajane šaržno na definiranom mediju s visokom koncentracijom glicerola; nakon iscrpljenja glicerola proizvodnja prekursora pokrenuta je dodavanjem metanola uz kontinuirano dohranjivanje [2]. Najizraženije promjene proteoma nakon početka dohranjivanja metanolom bile su u središnjem metabolizmu ugljika, pri čemu su enzimi disimilacijskog puta metanola — gotovo odsutni tijekom šarže s glicerolom — prevladavali u proteomu u metanolnoj fazi [2]. Proteini povezani s UPR-om i ERAD-om opadali su, a izvanstanično nakupljanje doseglo je oko 3 g/L prekursora inzulina bez znatnog opterećenja sekretornog aparata [2].

Naknadna studija pokazala je da je doslovno čitanje tog pada zamka [3]. Visoke unutarstanične razine UPR-markera, šaperona Kar2/Bip, postignute su tijekom eksponencijalnog rasta na glicerolu i potom su naglo pale pri ulasku u stacionarnu fazu, uz elektronsku mikroskopiju koja je pokazala autofagijske procese, uključujući ER-fagiju, na kraju šarže s glicerolom [3]. Razine Kar2/Bip prije indukcije nisu utjecale na učinkovitost sekrecije u sljedećoj metanolnoj fazi [3]. Ključno je da se Kar2/Bip pojavio u supernatantu kultura koje su proizvodile, ali ne i u kontrolama bez proizvodnje, te je većina bila prisutna kao skraćeni protein od približno 35 kDa [3]. Autori zaključuju da prosudba aktivira li proizvod UPR zahtijeva analizu medija i na skraćeni i na cjeloviti marker-protein [3].

Nečistoće: što analitika mora pronaći

Koji god se put koristio, gotova molekula prosuđuje se po tome što se još nalazi u bočici. U razvojnim serijama rekombinantnog inzulina lispro proizvedenog u E. coli , ionsko-izmjenjivačka kromatografija otkrila je nepoznati derivat iznad pretpostavljene granice [4]. Njegova je masa bila 42 Da viša od teorijske mase Lys(B31) inzulina lispro, jednog od očekivanih međuprodukata povezanih s procesom [4]. Razgradnja endoproteinazom Glu-C lokalizirala je modificirani peptid, tandemska masena spektrometrija smjestila je pomak na lizin B31 putem iona tipa y, a dva dijagnostička iona pri m/z 143,1 i 126,1 upućivala su na acetilaciju lizina [4]. Edmanovo sekvenciranje uz laboratorijski sintetizirane standarde feniltiohidantoina potvrdilo je da je riječ o N-ε-acetil-L-lizinu [4].

Drugi razgradni put je oksidativan. Rekombinantni humani inzulin izložen tri sata na sobnoj temperaturi sustavu bakar(II)/askorbat tvorio je DOPA-u i kinonsku vrstu (DOCH), a Michaelova adicija na te produkte oksidacije tirozina stvorila je nove kovalentne poveznice i agregate [1]. Poveznice su otkrivene između DOCH na položajima B16, B26, A14 i A19 i slobodnih amino-skupina N-terminalnih ostataka Phe B1 i Gly A1, uz bočne ogranke Lys B29, His B5 i His B10 [1]. Pronađeni su i fragmenti nastali hidrolizom peptidne veze [1]. Udio agregata praćen je kromatografijom isključenja po veličini, a vrste su lokalizirane masenom spektrometrijom s ionizacijom elektroraspršenjem pri različitim uvjetima pH i temperature [1].

Što iz ovoga ponijeti pri odabiru procesa

Tri pitanja razdvajaju jedan inzulinski proces od drugoga. Drugo, koliko enzimskih konverzija konstrukt zahtijeva i može li oblikovanje prekursora ukloniti neku od njih [8]. Treće, kako se domaćin doista ponaša pri zadanom profilu dohranjivanja, što se, kako pokazuje rad o Kar2/Bip, ne može iščitati samo iz unutarstaničnih razina markera [3].

Literatura

  1. Torosantucci R, Mozziconacci O, Sharov V, Schöneich C, Jiskoot W. Chemical modifications in aggregates of recombinant human insulin induced by metal-catalyzed oxidation: covalent cross-linking via michael addition to tyrosine oxidation products — Pharmaceutical research, 2012-05-10.
  2. Vanz AL, Nimtz M, Rinas U. Decrease of UPR- and ERAD-related proteins in Pichia pastoris during methanol-induced secretory insulin precursor production in controlled fed-batch cultures — Microbial cell factories, 2014-02-13.
  3. Roth G, Vanz AL, Lünsdorf H, Nimtz M, Rinas U. Fate of the UPR marker protein Kar2/Bip and autophagic processes in fed-batch cultures of secretory insulin precursor producing Pichia pastoris — Microbial cell factories, 2018-08-09.
  4. Szewczak J, Bierczyńska-Krzysik A, Piejko M, Mak P, Stadnik D. Isolation and Characterization of Acetylated Derivative of Recombinant Insulin Lispro Produced in Escherichia coli — Pharmaceutical research, 2015-02-07.
  5. Mackin RB. Alternative preparation of inclusion bodies excludes interfering non-protein contaminants and improves the yield of recombinant proinsulin — MethodsX, 2014-08-12.
  6. Utami N, Nurdiani D, Hariyatun H, Putro EW, Patria FP, Kusharyoto W. Full-length versus truncated α-factor secretory signal sequences for expression of recombinant human insulin precursor in yeast Pichia pastoris: a comparison — Journal, genetic engineering & biotechnology, 2023-05-22.
  7. Keane J, Tajouri L, Gray B. Recombinant human growth hormone and insulin-like growth factor-1 do not affect mitochondrial derived highly reactive oxygen species production in peripheral blood mononuclear cells under conditions of substrate saturation in-vitro — Nutrition & metabolism, 2016-07-04.
  8. Ayan E, Aytekin AÖ, Kati A, Demirci H. Optimizing recombinant mini proinsulin production via response surface method and microbioreactor screening — PloS one, 2025-09-08.

Svi članci